Vlatko Frank je kazao da je u “Vranici” radio kao inžinjer, a kasnije je, kao dioničar, bio i član Skupštine. Naveo je da je za vrijeme direktora Edina Zekića bilo najviše posla, a kao novi većinski vlasnici pojavili su se Edin Dizdar i Zijad Blekić, a nešto kasnije i Muhamed Zornić.

“U prvo vrijeme se nisu puno miješali, a Zekić je podnio ostavku jer nije htio da sarađuje sa Blekićem i Dizdarom”, rekao je Frank, dodajući da je Naser Daca bio postavljen za finansijskog direktora.

Prema riječima svjedoka, “Vranica” je imala stare projekte, a preko novih vlasnika nije dobila nijedan novi. Kazao je da je “Vranica” trebala biti izvođač na projektima na Marindvoru i Stupu, ali oni nisu počeli.

Na pitanje tužiteljice Lejle Kurtanović da li je bilo novčanih transakcija s “Unioninvestom”, Frank je rekao da je bio na dužem bolovanju ali je povremeno dolazio u firmu, gdje je čuo da je uplaćeno više od 20 miliona maraka.

“Samo sam čuo da su neke pare protrčale”, rekao je svjedok.

Kazao je da je čuo kako se pričalo o prodaji Vranicinog hotela “Zalik” u Mostaru i da je preko Dizdara izvršena prodaja kako bi se mogle isplatiti plate. Nije mogao tačno objasniti kako zna da su od tog novca isplaćene plate.

Frank je naveo da je jedno vrijeme predsjednik Nadzornog odbora bio profesor Aziz Šunje, koji je “jedini istinski htio da pomogne”, al je otišao sa te pozicije.

Na pitanja Blekićeve Odbrane, svjedok je potvrdio da je dionice “Vranice” kupovao po 25 maraka, a poslije ih prodavao po 125. Kazao je da firma 2008. nije osjetila globalnu finansijsku krizu, ali poslije jest.

Rekao je i da potreba za intervencijom dolazi kad se javljaju štrajkovi zbog neisplaćenih plata, i da u tom periodu dolazi Šunje. Na pitanje Blekića ko je doveo profesora Šunju, svjedok je rekao vjerovatno vlasnici, na šta je optuženi kazao da je on to učinio.

Optuženi Dizdar kazao je da se ne slaže sa svjedokom da s njihovim dolaskom nije bilo novih poslova, navodeći tri projekta vrijedna po više miliona maraka. On je prezentovao izvještaj o radu “Vranice” za 2008. iz kojeg se, kako je naveo, vidi da je firma za vrijeme Zekića imala 1,8 miliona gubitaka.

“Vidi se kad smo mi došli da posluje pozitivno. Ne bih se složio s Vama da je s nama krenulo nizbrdo”, rekao je Dizdar.

Frank se složio s optuženim Naserom Dacom da zbog ekonomske krize “Vranica” nije mogla obezbijediti nove poslove i nije bilo kupaca za prodaju. Na tvrdnju optuženog da je zbog toga došlo do stečaja 2012.  svjedok je rekao kako je mislio da se moglo nešto učiniti s prodajom na Stupu, na šta je Daca rekao da nije moglo zbog ekonomske krize.

Za organizovani kriminal, zloupotrebu položaja, pranje novca, prevaru u privrednom poslovanju i druga djela optuženi su Zijad Blekić, Edin Dizdar, Armin Mulahusić, Daver Halilbegović, Jasmin i Smiljka Jusfranić, Mirsad Imamović, Muharem Bajrić, Ramiz Bibić, Naser Daca, Hasan Ćelam, Edina Halilbegović, Elma Mulahusić i Azra Blekić Aydogan.

Na poziv Tužilaštva saslušan je i Ivan Ljubić, koji je bio član Nadzornog odbora “Vranice”. On je rekao se ne sjeća sjednice kada je razgovarano o prodaji hotela “Zalik”.

Tužiteljica Kurtanović predočila mu je zapisnik sa Skupštine održane 2010. godine, u kojem je konstatovano da je on bio prisutan, na šta je Ljubić rekao da ne može tvrditi ni da je bio, ni da nije.

Optuženi Didar prezentovao je izvještaj o radu za 2009. koji je usvojen na Skupštini, a u kojem su navedeni način i rokovi za prodaju “Zalika”.

“Svi članovi Nadzornog odbora su upoznati sa načinom prodaje. Ovdje je potpis Ljubića”, kazao je Dizdar.

Suđenje se nastavlja 20. septembra.