Na ročištu su iznesene završne riječi u kojima je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu zatražilo osuđujuću presudu, a Odbrana oslobađanje ili odbijanje optužnice.

Tužiteljica Aida Bešlija ocijenila je da je van razumne sumnje dokazano da je Dujmović svjesno zaposlila četvero savjetnika koji nisu ispunjavali uslove. Podsjetila je na iskaz svjedokinje da je optuženoj predala sve propise, uključujući i pravilnik kojim su, između ostalog, propisani uslovi za prijem savjetnika.

“Nema dvojbe da je optužena odmah po dolasku bila upoznata s pravilnikom”, kazala je Bešlija.

Ona je ukazala na svjedočenja kako je Dujmović telefonom zvala da se pripreme rješenja za određene savjetnike. Dodala je da su svjedoci naveli da je i ranije bila slična praksa prilikom zapošljavanja savjetnika, te da je kod nekih ministara bilo savjetnika i sa srednjom školom.

Tužitejlica je navela da je dokazano da su savjetnici tek po prijemu na posao dostavljali dokumentaciju, iako nisu ispunjavali potrebne uslove u pogledu stručne spreme ili godina radnog iskustva.

“Jasno je da ministricu nije interesovalo da li su ispunjeni uvjeti… Nesporno je dokazano da je imala umišljaj koristeći diskreciono pravo da imenuje savjetnike”, kazala je Bešlija.

Ona se osvrnula na prigovor Odbrane na diskriminaciju, navodeći neke druge slučajeve koji su procesuirani. U vezi s tvrdnjom da su optuženoj prekršena prava na odbranu jer joj u istrazi nije predočen jedan od dokaza, Bešlija je kazala da je taj dokument pribavljen naknadno, a da je Dujomović u istrazi upoznata sa djelom i osnovama sumnje u skladu s propisima.

Odbrana je ocijenila da kroz taj akt, koji optuženoj nije predočen u istrazi, Tužilaštvo nastoji pokriti nedostatak u dokazima o umišljaju. Nije dokazano, kako je rekao branilac Faruk Hadžić, da je taj akt ikada dostavljen optuženoj.

On je naveo da nije sporno da neki savjetnici nisu ispunjavali uslove, te da postoje dileme šta je društveni a šta prirodni smjer, kao i šta je viša a šta visoka stručna sprema.

“Bit je da li postoji umišljaj. Da li je Dujmović znala da ne ispunjavaju uvjete”, istakao je Hadžić.

On je dodao da je zakonska obaveza provjeravanja uslova bila na zaposlenicima u kadrovskoj i pravnoj službi, ali da oni nikada nisu upozorili ministricu na nepravilnosti.

Branilac Davor Martinović je kazao da bi umišljaj bio dokazan da su iz pravne službe upozorili ministricu, a da su svjedokinje na suđenju izjavile da je takva praksa bila i ranije.

“One su morale provjeriti i obavijestiti ministricu… One su pripremile rješenje u kojem stoji da savjetnici ispunjavaju uvjete”, naglasio je Martinović, napominjući da su svjedokinje iskoristile pravo da ne odgovaraju na pitanje koje bi ih moglo izložiti krivičnom gonjenju.

Uprkos svjedočenjima da su na sličan način zapošljavani savjetnici i kod ranijih ministara, kako je rekao branilac, niko nije optužen osim Dujmović.

On je kazao da je Dujmović, čim je saznala za neispunjavanje uslova, kontaktirala saradnika i razriješila jednog savjetnika, te time pokazala kako bi postupila da je znala da ne ispunjavaju uslove.

Martinović je izrazio uvjerenje da će pred Sudom jedina dilema biti da li da oslobodi Dujmović ili odbije optužnicu.